Špilja

Autori izložbe: Franka Iskra i Leo Subanović

Od najranijih vremena špilje su bile mjesta skloništa i zajednice, dok su tetovaže obilježavale tijelo kao prostor osobnog i duhovnog značenja.  Oba odražavaju duboku potrebu da ostavimo svoj trag. Takvo izražavanje individualnosti prisutno je još od prapovijesti, u oba primjera, kroz pećinske slike kao prve oblike uređenja doma, te kroz tetoviranje tijela. Spoj odjeće, tetovaža i koncepta “druge kože” s metaforom špilje pokazuje da ljudska potreba za stvaranjem, zaštitom, označavanjem ima arheološke, kulturne i psihološke korijene. Povezivanjem odjevnih predmeta s konceptom špilje kombiniraju se vanjski i unutarnji aspekti izražavanja. Nošenje tetovaže ili specifične odjeće metaforički prikazuje unutarnji, zaštitni prostor. Danas tetovaže predstavljaju vizualnu autobiografiju, a uređenje doma produžetak je vlastite psihe. U oba slučaja, ista je potreba prisutna : izraziti se, ostaviti trag i izgraditi vlastiti svijet.