Mandragora

MANDRAGORA

Mandragora istražuje iscrpljenost suvremenog društva oblikovanog neoliberalnim kapitalizmom, rastućim nacionalizmima i strukturama koje počivaju na sukobu i eksploataciji.

U takvom prostoru raspuknuća i potisnutog zajedništva nastaje izvedba koja lebdi između plesnog rituala i koncerta, te poziva publiku u proces zajedničkog iscjeljenja.
Polazeći od rituala pletenja i od nasljeđa ženskog rada kao temelja za povezivanje zajednice, Mandragora stvara scenski prostor u kojem ples i glazba oživljavaju arhetipske, instinktivne i kolektivne impulse. Otvorenost scenskih znakova i njihova višeslojnost potiču slobodne asocijacije na figure vještica, povijest njihovih progona i trajnu borbu shvaćenu kao globalnu feminističku metaforu otpora i samoorganiziranja.

Susret jednog glazbenika i tri plesačice suvremenog plesa, utemeljen na međusobnoj igri i slušanju, gradi osjetljivo, povezano i reakcijama vođeno tkivo izvedbe. Mandragora tako postaje umjetnički čin prizivanja prošlosti kako bi se bolje razumjela sadašnjost te prostor u kojem zajedništvo nije dano, nego se ponovno stvara – pokretom, zvukom i dijeljenim iskustvom.