Sufijski ples- Derviši

SUFIJSKI PLES - DERVIŠI

Prema legendi Mevlevi reda koji potječe od Rumija, prvu semu, ritual u kojemu se izvodi derviški ples, izveo je sam Rumi oko 1249. godine kad je pred obrtničkom radionicom na tržnici u turskom gradu Konyi čuo ritmične zvukove kovačkoga čekića. Opijen radošću Božje prisutnosti koju je osjetio, u zanosu je jednostavno zaplesao. A njegov se ples nastavio do danas.

Sedam stoljeća stara ceremonija, sema, i danas započinje dolaskom glazbenika za kojima u dugome nizu slijede derviši, odjeveni u duge crne odore i s velikim cilindričnim kapama na glavama. U semahane (mjesto ceremonije) na kraju ulazi i duhovni vođa – šejh. Glazbenici imaju točno određeno mjesto. U redovima derviša nalaze se flautisti, bubnjari, recitatori i zbor. Glazba je u sufijskoj tradiciji iznimno važna.

Za Mevlanu Jalaladdina Rumija, po kome sufijski red vrtećih derviša nosi ime, glazba i ples bili su put do prosvjetljenja, do Boga, iako nikada nije negirao druge moguće putove do Istine.

Mistični ples vrtećih derviša koji se, nažalost, u očima većine zapadnjaka doživljava samo površno – kao komercijalna plesna atrakcija, zapravo je duboko intimno i zapanjujuće duhovno putovanje k Istini, tj. k Bogu. To nije folklorni obred davno zaboravljene slikovite sekte ili turistički događaj. Derviši ne plešu radi zabave, derviši u plesu traže svoje božansko podrijetlo. Tijekom plesa okreću se u sebe kako bi postali svjesni svih svojih sposobnosti, njihovih izvora i krajnjih granica. Znaju da se čovjeku Istina može otkriti jedino u njegovoj vlastitoj dubini, stoga je ne traže u izvanjskome svijetu.Sufijski put spoznaje put je glazbe, poezije, plesa – to su ključevi vrata raja kroz koja sufije putuju k istinskoj Ljubavi, koja je za njih istoznačna Bogu.