Fleischmaschine: Zero

 FLEISCHMASCHINE: ZERO

Robert Franciszty

Performans kroz prikaz Čajanke kod Ludog Šeširdžije prikazuje, s jedne srane, kroz flajšmašinu klaonice kao suvremene konclogore. A s druge strane, ruže (instalacija kruh + ruže), kojima autor trga latice te ih jede, postavlja kao ironičnu sliku kulture nenasilja.

Na završetku autor čita pjesmu koja govori u kakvom bismo to svijetu trebali  ili pak morali živjeti.

„Osim što nas krasi ime čovjek, dičimo se i time da smo čovječni. Sjajna li načina da se moral proglasi odlikom ljudske prirode – korištenjem imena vlastite vrste u milosrdne svrhe! Životinja očito ne može biti čovjek, kako bi onda mogla biti čovječna?“

Frans de Waal, Prirodno dobri