Objekt u subjekt prelazi#kralježnica
OBJEKT U SUBJEKT PRELAZI#KRALJEŽNICA
U vrijeme istrebljivačkih ratova i genocida, političkih laži, oduzimanja prava žena na vlastito tijelo dok se istovremeno paradigma muškog tijela ne propituje, već ono želi ponovno kontrolirati, posjedovati i ograničavati žensko tijelo, pa sve veće ekonomske nejednakosti, femicida i nasilja, dogmatskih socijalnih i kulturnih normi, nesavitljivosti, progovaram i borim se izlaganjem vlastite tjelesnosti i vlastite boli. Tijelo je jedino što ustvari imamo i ja zauzimam, uzimam, vraćam svoje tijelo sebi. Naizgled nanošenje bola, samopovređivanje i fizičko nasilje postaje paradoksalno njega za tijelo. Preuzimanjem odgovornosti za dobrobit vlastitog tijela koje je ujedno i društveno tijelo, ulazeći u bol ali i traženja puta kroz bol van, otpuštam strah i djelujem iz vlastitih uvjerenja. Ovaj čin dovodi subjekt na vidjelo. Kroz slobodu na disanje ženskog tijela i na preuzimanje odgovornosti za sebe od samog objekta ženskog tijela kreće put prema subjektu. Nježne i polagane radnje, čin savijanja te stješnjen prostor otvaraju put prema subjektu i njezinoj slobodi. Performans je čin samobrige, dizanja glasa, korištenje svoje deformacije i boli kako bi se zauzela za sebe. Identitet ženskog subjekta u intimnom prostoru performansa je glavno oružje u borbi s politikom vremena.
Objekt - žensko tijelo u prosotru – Moje Tijelo – izvodi naizgled jednostavne radnje koje su za to specifično tijelo izrazito bolne. Rastavljam ga kroz izolaciju općih, prepoznatljivih pokreta i istražujem dijelove pojedinačno. Idem kroz svoje granice boli. Svaki dio tijela najprije tretiram kao jedan sloj, a zatim slojeve spajam rekonstruirajući cjelinu ljudskog, mog, ženskog tijela što postaje način za redefiniranje iskustva boli kao aktivističkog i selfcare impulsa.
