Neizložena djela iz Ostavštine Antuna Motike, 2. dio - Iz jedne mape… Stilizirani bestijarij, portreti i figure

Nepresušno vrelo ostavštine Antuna Motike broji niz radova koji nikada nisu vidjeli svjetlo
dana. Što ne čudi, jer nisu ni stvarani kao reprezentativna djela. Većinom su to crteži,
odnosno skice za skulpture i objekte u staklu, a to ih čini posebno vrijednim djelom ove
ostavštine jer nam daju rijetku mogućnost uvida u stvaralački tijek, razmišljanja i intimu
unutar autorovog ateljea.
U ovoj seriji neizloženih djela iz ostavštine Antuna Motike donosimo 20 stiliziranih crteža koji na tragu avangardnih pravaca s početka 20. stoljeća tematiziraju figuru, portret i životinjske motive, apstrahirajući ih kroz igru ugljena na papiru.

Antun Motika (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.) bio je jedan od najvažnijih i najosebujnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća. Nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1926. godine, presudan utjecaj na njegov stil imao je boravak u Parizu (1930. – 1931.), gdje pod utjecajem postimpresionizma razvija prepoznatljiv lirski intimizam, svijetao kolorizam i virtuoznu igru svjetlosti. Taj je stil usavršio tijekom profesorskog rada u Mostaru, slikajući interijere, aktove i osunčane pejzaže. Povratkom u Zagreb 1940. godine započinje radikalnu i povučenu avangardnu fazu u kojoj neumorno eksperimentira izvan tradicionalnih okvira, stvarajući skulpture od pleksiglasa, kolaže, crteže na staklu i jedinstvene radove čađom na papiru (dimnice). Kao dvostruki izlagač na Venecijanskom bijenalu, ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj modernoj umjetnosti, a njegova bogata ostavština danas se čuva u rodnoj Puli.